U današnjem društvu, iznajmljivanje nekretnina postaje sve popularniji izvor prihoda. Dok mnogi smatraju da je ova vrsta posla čista i legitiman način za zaradu, postoje i oni koji iz vjerskih razloga sumnjaju u etičnost ovakve prakse. Ključna dilema proizlazi iz mogućnosti da se iznajmljena nekretnina koristi za aktivnosti koje se smatraju haram, ili zabranjenim u islamu.
Po islamskom zakonu, prihodi od iznajmljivanja vlastite nekretnine su generalno dozvoljeni. Međutim, postoji izuzetak. Ako zakupodavac zna ili mu je rečeno da će njegova nekretnina biti isključivo korišćena za haram aktivnosti, takva zarada se smatra nedozvoljenom. Ovo je u skladu s ajetom iz Kur'ana: “Sarađujte u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte sarađivati u grijehu i nasilju!” (El-Maide, 2.)
Ali, šta se dešava kada zakupac iznajmljene vikendice odluči da konzumira alkohol ili upražnjava neku drugu haram aktivnost bez znanja vlasnika? Po vjerskim propisima, vlasnik vikendice nije odgovoran za takve postupke zakupca. Međutim, sa moralnog aspekta, postavlja se pitanje da li zakupodavac snosi određenu odgovornost, naročito ako je vikendicu iznajmio osobi čiji su nameri ili karakter bili sumnjivi.
Ovo pitanje nije samo teološke prirode. Ono podstiče na razmišljanje o moralnoj odgovornosti koju svaki pojedinac ima prema drugima i zajednici. Da li je dovoljno samo slijediti pravila, ili treba težiti višem moralnom standardu? Kako balansirati između potrebe za zaradom i etičkih obaveza prema društvu?
Na kraju, svaki Musliman treba postupati tako da su njegovi postupci u skladu s oba aspekta: pravni i moralni. U svijetu nekretnina, kao i u životu, integritet i moralna odgovornost su od suštinskog značaja.
