Decembarski dani 1995. godine donijeli su sa sobom ne samo završetak rata u Bosni i Hercegovini, već i otkrili zamršene namjere naših susjeda. Dok je u javnosti vladalo olakšanje zbog postizanja mira, iz Beograda su dopirali ehoi koji su bili sve samo ne umirujući.
Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Srbije, nije krio svoje zadovoljstvo podjelom Bosne, smatrajući da je to “historijska pobjeda” za srpski narod. Sa druge strane, tajni planovi razgovora u Ženevi pokazali su da ni hrvatski politički vrh nije bio imun na ideju uspostavljanja svoje kontrole nad dijelom bosanskohercegovačke teritorije.
Po povratku u Beograd, Milošević se pohvalio se svojim saradnicima na sastanku Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) 6. decembra 1995. godine i izrazio: “Imamo polovinu Bosne! Republiku! Od četiri (mirovna) plana, ovaj je najbolji za Srbe. Oni (bosanski Srbi) dobijaju sve gradove duž reke Save, tri grada u unutrašnjosti i celo Podrinje, s izuzetkom Goražda. To je pedeset gradova i 25.000 km2! Naš je zadatak vratiti sve (srpske) izbjeglice koje su ovde (u Srbiji) da popune ove teritorije.”
Miloševićeve riječi o pedeset gradova i velikoj teritoriji koja se pripaja Republici Srpskoj zvučale su kao direktno mahanje zastavom pobjede u etničkom prekrajanju zemlje. Na sličan način, i ideja o “rješavanju problema” unutar regiona bez utjecaja međunarodne zajednice, sugerisala je postojanje dogovora između lidera Srbije i Hrvatske o podijeli Bosne i Hercegovine, s posljedicama koje su najviše osjetili Bošnjaci.
Tako je Milošević rekao Tuđmanu:
“Rešit ćemo ovaj problem među nama, bez međunarodne zajednice. Svako od nas pripojit će svoj deo Bosne. Ali na konferenciji (u Ženevi, 8. septembra) moramo dobiti isti status za oba entiteta (koji bi i jednom i drugom entitetu dopustio pridruživanje Hrvatskoj, odnosno Srbiji) i od početka braniti iste pozicije na pregovorima”, govorio je Milošević, sada potpuno spreman da dođe do mirovnog rješenja.
Danas, dok se prisjećamo tih teških dana, ne možemo a da ne osjetimo težinu prošlih dešavanja. No, važno je podsjetiti se i na snagu otpora koju su građani Bosne i Hercegovine pokazali, ne dozvoljavajući da ih se tako lako podijeli i pokori. Uprkos planovima koji su kovali na štetu naše države, Bosna i Hercegovina je opstala, a njeni građani i dalje čuvaju vjeru u bolje sutra, s nadom da će lekcije iz prošlosti biti putokazi za mirnu i zajedničku budućnost.
