Činjenice su zastrašujuće i teško je zamisliti bol koji je jedan čovjek prošao. Hasan Tufekčić iz Višegrada je čovjek čija je porodica dva puta bila meta četničkog nasilja.
U malom gradu Višegradu, koji leži na obali rijeke Drine, ne može se a da ne osjeti težina historije koja pritišće njegove ulice i mostove. Jedna od najmračnijih priča ovog mjesta je i priča Hasana Tufekčića, koji je tokom Drugog svjetskog rata izgubio desetoro djece i suprugu, da bi, nepunih 50 godina kasnije, ponovno osjetio isti bol kada su mu četnici ubili još troje djece.
Hasan, koji je bio rođen 1905. godine, doživio je prvu tragediju 1942. godine kada su četnici ubili njegovih desetoro djece i suprugu Hanku na čuvenoj višegradskoj ćupriji. Nakon rata, Hasan se ponovno oženio i dobio još devetoro djece, ali nažalost, historija se ponovila. Troje njegove djece je ubijeno tokom agresije na BiH 1992. godine.
Ipak, uprkos svim tragedijama koje su ga zadesile, Hasan nije odgovorio zlom. Nije pokazivao znakove mržnje, ostao je uspravan, čovjek. Uspio je održati svoju porodicu i danas njegovo ime živi kroz njegove potomke.
Među njima je i 65-ogodišnji Redžep Tufekčić, Hasanov sin iz drugog braka, koji nas dočekuje na Mostu Mehmed-paše Sokolovića. On nam s tugom u očima priča o teškoj sudbini svog oca i svog brata koji je dobio ime po bratu iz prvog braka koji je ubijen. Dok razgovaramo pored Drine, rijeke koja je svjedok toliko tuge i bola, Redžep nas podsjeća da je ova rijeka postala jedna od najvećih grobnica za mnoge Bošnjake iz Višegrada.
Dok se vraćamo kući, ne možemo a da se ne zapitamo koliko još priča poput Hasana Tufekčića leži ispod površine ovih voda, koliko sudbina koje nikada nisu ispričane. Jedno je sigurno – priče poput ove nas podsjećaju na važnost sjećanja, mira i razumijevanja.
