Višegrad, slikoviti grad na obalama Drine, tokom 90-ih godina postao je poprište zločina koji su ugasili živote bezbroj nevinih ljudi. Priča o Jasmini Ahmetspahić samo je jedna od mnogih koja dira u srce i svjedoči o gubitku i patnji bošnjačkog stanovništva usred etničkog čišćenja od strane Srba.
Prema svjedočenjima, mlada Jasmina oteta je od strane zloglasnog zločinca Milana Lukića u ulici Pete sandžačke brigade br. 5 i odvedena u hotel „Vilinu Vlas“. Njen otac Mehmed, očajan i slomljen, tražio je cijeli dan po Višegradu, moleći poznate i nepoznate da mu pomognu u spašavanju kćerke. Ali njegove molbe nisu naišle na odziv.
Dvanaestog januara 2009. godine, Željko Lelek, pripadnik policije Republike Srpske, osuđen je na 16 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti nad civilima u Višegradu. Jedna od tačaka optužnice odnosila se na silovanje. Sud je prihvatio svjedočenje po kojem je Lelek silovao u hotelu „Vilina Vlas“. Također je izvješteno da su druge bošnjačke žene bile izložene sličnim torturama. Nekoliko svjedoka potvrdilo je da je Lelek silovao Jasminu Ahmetspahić.
Drugi svjedok, Mitrović Petar, izjavio je o posjeti banji gdje su saznali da su njihovi bošnjački susjedi ubijeni i da je Jasmina Ahmetspahić skočila kroz prozor.
Hotel „Vilina Vlas“ postao je mračna ćelija za mnoge mlade žene koje su tamo bile silovane i ubijene. Jasmina, suočena s budućnošću poniženja i mučenja, odlučila se za očajnički otpor prema zlu i skočila s trećeg sprata hotela. Građani Višegrada sjećaju se: „Odlučila je napustiti ovaj svijet umjesto da bude dalje izložena zvjerstvima.“
2010. godine, pronađeni su posmrtni ostaci Jasmine prilikom sanacije presušenog jezera Perućac. Pretpostavlja se da su tijela većine žrtava, uključujući Jasminu, bačena u rijeku Drinu i umjetno jezero Perućac.
Ova tragična priča ponovo osvjetljava stravične zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini i podsjeća nas da su rane koje su ostavljene u bošnjačkoj zajednici još uvijek duboke.
